Bosna i Hercegovina (BiH), zemlja s oko 3,5 miliona ljudi, te činjenicom da je bila neto izvoznik električne energije – jedina na zapadnom Balkanu., ima više od polovine kapaciteta za proizvodnju električne energije iz hidroenergije, dok ostatak čini pet elektrana na lignit.
PRELAZAK NA OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE
Do kraja 2023. zemlja je imala oko 2 076 MW neto instalisanih hidroenergetskih kapaciteta većih od 10 MW, 2 065 MW lignita, 186 MW malih hidroelektrana, 135 MW vjetroelektrana, 212 MW solarne i 93 MW industrijske proizvodnje energije. Nivoi proizvodnje kreću se oko dvije trećine uglja do jedne trećine hidroenergije, zavisno o hidrološkim uslovima.
U martu 2018. s radom je počela prva vjetroelektrana u BiH – 50,6 MW Mesihovina u Hercegovini, finansirana od strane njemačkog KfW-a, a zatim i Jelovača od 36 MW 2019. Vjetroelektrana Podveležje od 48 MW također je dovršena 2021. godine, a početkom 2025. u izgradnji je bila i elektrana Ivovik kod Livna od 84 MW probnog rada. Nakon kasnog početka, solarna energija također se brzo razvija u BiH. Do kraja 2023. instalisano je 182 MW malog solara, a iste godine je s radom počela elektrana Petnjik snage 30 MW.
Termoelektrane na ugalj nalaze se u Tuzli (715 MW instalisane snage), Kaknju (466 MW), Gacku (300 MW) i Ugljeviku (300 MW), te – od septembra 2016. – Stanarima kod Doboja (300 MW), sve s vlastitim rudnicima u blizini. Tuzla 4 i Kakanj 5 trebali su se zatvoriti tokom 2022. godine zbog obaveza prema Ugovoru o energetskoj zajednici, ali su federalna Vlada i Parlament odobrili nezakonito, u smislu Ugovora o energetskoj zajednici, produženje vijeka trajanja, što je dovelo do otvaranja postupka rješavanja spora od strane Sekretarijata Energetske zajednice u oktobru 2022. godine. Entitet Republika Srpska u BiH jedini je dio zapadnog Balkana koji još uvijek planira nove termoelektrane. Mala je vjerovatnoća da će biti izgrađeni jer je finansiranje takvih projekata u ovom trenutku iznimno teško dobiti:
- Ugljevik III (2×350 MW) – još nema finansiranja. Dvije kineske firme ušle su u projekat 2021.
- Gacko II (350 MW) – projekt nije napredovao godinama, ali je 2022. objavljeno da je za njega zainteresovana češka firma Witkowitz. U oktobru 2023. za projekt je započeo postupak procjene uticaja na okolinu.
Godine 2024. navodno je otkazana elektrana na lignit Tuzla 7, dok su druge kao što su Banovići i Kakanj 8 također nestale iz službenih planova.
Nema jasnih objašnjenja, niti smjernica kako kompenzirati ovu planiranu energiju u slučaju nepostojanja planiranih postrojenja.
Osim novih kapaciteta na ugalj, Bosna i Hercegovina planira veliku količinu novih hidroelektrana, što se pokazalo još kontroverznijim od elektrana na ugalj. U posljednjih deset godina izgrađeno je više od 100 malih hidroelektrana, što je izazvalo veliki otpor javnosti u mjestima poput Fojnice, Kruščice, te na Neretvici i Buni. Feed-in tarife sada se postepeno ukidaju, čime se uklanja jedan od glavnih pokretača njihove izgradnje. Osim toga, Federacija BiH zabranila je izdavanje novih energetskih dozvola za male hidroelektrane zbog njihovog nesrazmjerno velikog uticaja na okolinu u odnosu na količinu proizvedene energije. Međutim, velike hidroelektrane poput niza od četiri planirane elektrane na gornjoj Drini i dalje predstavljaju veliki izazov. Na gornjoj Neretvi već se gradi elektrana Ulog snage 35 MW, kojoj također se planira dodati niz od sedam manjih elektrana. Desetljećima stara shema Gornji horizonti također je u izgradnji u istočnoj Hercegovini, prijeteći jedinstvenim kraškim ekosistemima regije, kao i rijekama koje se napajaju podzemnim tokovima, kao što su Bunica, Bregava i Buna. Budući da odvodi vodu iz Neretve u sliv Trebišnjice, također je vjerojatno da će pogoršati zaslanjivanje delte Neretve u Hrvatskoj.
Cilj BiH za 2020. godinu za obnovljivu energiju bio je 40 posto, što je gotovo ispunjeno. Međutim, to se uglavnom dogodilo zbog izgaranja drva za grijanje jer ono nije ispunilo svoj podcilj za električnu energiju. Kao i druge zemlje u regiji, Bosna i Hercegovina se previše oslanjala na planove hidroelektrana, dok je odugovlačila s vjetrom i solarnom energijom.
Procjene potencijala obnovljive energije u zemlji uvelike variraju, što zavisi o tome koriste li se ekološki kriteriji i koja se ekonomska procjena koristi. Neke procjene troškovno-konkurentnog potencijala za solarnu PV i vjetar uključuju:
| Izvor | Solar PV | Vjetar |
| IRENA, 2020 REmap 2030 scenario | 1 363 MW 4 126 GWh | 1 3102 MW 2 308 GWh |
| SEERMAP Decarbonisation scenario 2050 | 1 855 MW 1 811 GWh | 1 033 MW 2 952 GWh |
| IRENA, 2017 Cost-competitive potential up to 2050 | 2 955 MW 1 864 GWh | 3 809 MW 7 279 GWh |
| SEE-SEP The EU Road scenario to 2050 | 4 500 MW 7 720 GWh | 1 990 MW 6 810 GWh |
PREPREKE PRELASKA NA OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE u Bosni i Hercegovini uključuju mnogo toga, ali skraćeno je lako isto izraziti kroz:
Bosna i Hercegovina se suočava sa značajnim izazovima u tranziciji na održivi energetski sistem zbog velike zavisnosti o uglju i hidroenergiji, zastarjele energetske infrastrukture, te političkog i društvenog otpora. Ključna pitanja uključuju zavisnost o uglju, neefikasnost, korupciju, nedostatak transparentnosti i slabo provođenje ekoloških i energetskih pravila EU-a.
Borimo se sa sporim razvojem obnovljivih izvora energije, ekološkom štetom od malih hidroelektrana i ograničenom regionalnom saradnjom što otvara prostor da nakon ekspanzije termoelektrana u planskim dokumentima, katastrofalne ekspanzije malih hidroelektrana, sada se kroz medije počinje provlačiti ideja o nuklearnoj energiji u BiH, prvo primjećeno na web stranici https://www.logicno.com/novac-posao-ekonomija/eu-ucjenjuje-bih-medutim-ona-moze-biti-totalno-neovisna-za-5-e-mjesecno-po-stanovniku-ako-odluci-razumno.html, a zatim i na portalu N1.
Nekom je zasvijetlilo!
Ili nečiji interes traži prostor
IDEJA NUKLEARNE ENERGIJE U BiH ILI IPAK JAČANJE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE, MREŽE I ENERGETSKE EFIKASNOSTI
Uvođenje nuklearne energije u BiH nije nemoguće, ali je trenutno potpuno preuranjeno i politički nerealno bez velikih reformi, izrade zakonske regulative, stvaranja potrebnog kadra i međunarodnih partnerstava. To je dugoročno razmatranje, a ne kratkoročno ili srednjoročno rješenje.
Glavni izazovi
- Pravne i regulatorne praznine: BiH trenutno nema nuklearni regulatorni okvir, agenciju ili sigurnosne standarde.
- Nedostatak stručnosti: nema domaćeg iskustva u nuklearnoj tehnologiji, radu ili Upravljanju otpadom.
- Visoki kapitalni troškovi: Nuklearne elektrane su izuzetno skupe i dugotrajne za izgradnju, obično traje 10+ godina.
- Politička nestabilnost: složenost upravljanja (dva entiteta, tri naroda, decentralizirani sistem) mogla bi omesti dugoročno planiranje i usklađenost sa sigurnosnim propisima.
- Protivljenje javnosti: Javna percepcija je sklona biti oprezna prema nuklearnoj energiji, posebno s obzirom na historiju (npr. sjećanja na Černobil).
- Usklađivanje s EU: Iako se EU ne protivi nuklearnoj energiji, BiH bi se suočila sa snažnim pritiskom da prvo poboljša svoju trenutnu mješavinu električne energije (npr. smanji ugljen).
Stoga, da bi sačuvala svoj elektroenergetski sektor i zaposlenost na istom nivou bar, Bosna i Hercegovina bi mogla učiniti puno više na jačanju razvoja obnovljivih izvora energije (solarna, hidro, vjetar), poboljšati energetsku efikasnost u svim sektorima (BiH je skoro četiri puta energetski intenzivnija od prosjeka u zemljama EU i ima najveći energetski intenzitet na zapadnom Balkanu), te polako raditi na ukidanju zastarjelih postrojenja na ugalj i modernizovati elektroenergetsku mrežu, kao i uspostaviti nacionalnu energetsku strategiju uz angažman javnosti jer, čini se, da je strategija vrlo promjenljiva kategorija uz zabranu pristupa građanima i javnosti.
Cijene električne energije umjetno se održavaju niskima, što dakako dovodi u pitanje zdravo poslovanje etnički podijeljenih elektroprivreda u BiH (i reflektuje se negativno na zaposlene), i stoga su ograničeni različiti poticaji za uštedu koji su nužni zbog velike potrošnje energije po jedinici zagrijavanja/proizvodnje i slično, već rečeno, 4 puta više nego u EU. Stambeni sektor, sa neefikasnom izgradnjom po pitanju potrošnje energije, odgovoran je za najveći udio u ukupnoj finalnoj potrošnji energije i ima veliki potencijal za poboljšanja.
U decembru 2022. Ministarsko vijeće Energetske zajednice usvojilo je klimatske i energetske ciljeve za 2030. Prema njima, Bosna i Hercegovina treba postići 43,6 posto udjela obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj potrošnji energije, te smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova za 41,2 posto u odnosu na nivoe iz 1990. godine – što zahtijeva stalno smanjenje u odnosu na sadašnje nivoe. Kako bi se povećala energetska efikasnost i ušteda energije, također treba ograničiti potrošnju primarne energije na 6,5 Mtoe i konačnu potrošnju energije na 4,34 Mtoe do 2030. godine.
Bosna i Hercegovina je sredinom 2023. godine objavila nacrt Nacionalnog energetskog i klimatskog plana. Iako nije imao Stratešku procjenu uticaja na okolinu i odjeljak s analitičkom pozadinom, bio je poznat po svojoj predanosti da neće graditi nove elektrane na ugalj ili plin i svojim planovima za uvođenje cijena ugljika. Od decembra 2024. još nije usvojen.
Da li nedostatak strategije i transprentno usvajanje klimatskih I energetskih ciljeva ostavljaju prostor otvoren za različite greške poput prevelikog planiranja termo objekata na lignit, prevelikog broja malih hidroelektrana sa pogubnim posljedicama na okolinu, a sada i ideja uvođenje nuklearne energije u BiH? Hoće li sad svi zaposleni na usavršavanje iz atomske fizike? Kojim novcem?
NSRED tim