NAŠA TEMA: CO2 Takse? – Lako ćemo

Specijalni auditor, imenovan od strane OHR-a kako bi analizirao radne perfomanse u sva tri javna elektroprivredna preduzeća u BiH tokom 2002. godine izvjestio je o:

• lošem upravljanju,
• sukobu interesa,
• krađama,
• poslovnom nemaru,
• favoriziranje pojedinih bez osnova,
• neadekvatnom i nedovoljnom planiranju proračuna,
• slabom upravljanju cash flow-om i čuvanjem finasijskih zapisa.

Ovo košta BiH sektor elektroenergetike više od 120 miliona EUR-a kroz izgubljeni prihod za 2002. godinu. (Izvor: IAE-Energy in the Western Balkans: The Path to Reform and Reconstruction, 2008.)

Na žalost, u 2024. godini, ne može se reći da je stanje mnogo drugačije, a da se to potkrijepi činjenicama, što pokazuje slijedeći slučaj.

Godina 2006. je značajna za BiH energetiku jer je verifikovan Ugovor o pristupanju BiH u Energetsku zajednicu (ili Zajednica za energiju), kao dio opredjeljenja za članstvo u EU. Ovim Ugovorom mnoge promjene u načinu organizovanja rada cijelog energetskog sektora su trebale biti primjenjene, a među njima i smanjenje emisija polutanata (SO2, NOx i PM) iz termoblokova. Zbog rata, i društvenog sistema koji je bio prije na snazi, znanja su bila vrlo skromna u tom pogledu i čini se nekad da političari koji su potpisivali sve obaveze nisu baš bili svjesni težine obaveza koje potpisuju. Kako se pomalo počelo shvatati kolika finasijska izdvajanja su potrebna da bi se rad termoblokova JP EP BiH, uskladio sa evropskom regulativom, počeli su se pojavljivati postdiplomski studiji i doktorski radovi vezanih za tu temu, a i naručivanje izrada studija od renomiranih instituta za energetiku uz pomoć različitih finasijskih institucija (Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i razvoj, itd).

Za potrebe JP EP BiH, poznati institut KEMA je uradio studiju za TE Kakanj vezano za odsumporavanje postojećih blokova. Obzirom na potrebna visoka ulaganja na relativno stare termoenergetske blokove (NPV je bila negativna za 2026 osim ako cijena električne energije ne poraste za oko 11 EUR/po MWh, a vidjeli smo koliki je problem bio povećati cijenu električne energije za 10% u 2024. god.) preporuka studije (i svakako stručnjaka koji su istu radili) je bila da se ne radi odsumporavanje već da se do kraja životnog vijeka termoblokova pokuša ispregovarati sa Energetskom zajednicom izuzimanje od odsumporavanja (KEMA, 2010. Study to develop the design for reduction of Sulphur dioxide and Nitrogen oxide emissions at Kakanj TPP, Arnhem). Na temelju ove studije, (koja je, usput, plaćena od strane JP EP BiH), znanja stečenih od renominranih profesora sarajevskog Univerziteta, prof.dr. Kasim Tatić-Ekonomija i okolina, prof.dr. Aleksandar Knežević-Zaštita okoline i održivi razvoj) nastao je naučni rad naslova na engleskom jeziku: The economically acceptable scenarios for investments in desulphurization and denitrification on existing coal-fired units in Bosnia and Herzegovina Zinaida Dimitrijevic , Kasim Tatic , ili na lijepom našem jeziku, Ekonomski prihvatljivo investiranje u odsumporavanje i denitrifikaciju postojećih termoblokova u Bosni i Hercegovini. Rad je objavljen u vrhu svjetske nauke, kod izdavača ELSEVIER, a u časopisu koji se bavi upravo donošenjem politika u upravljanju energijom ili Energy Policy.

Suština rada je bila da se zadovolje potrebna smanjenja emisija sumpor dioksida i azotnih oksida iz energetskog sektora BiH, ali uz što manja ulaganja ili narodski rečeno što jeftinije, i sa što manjim finasijskim posljedicama za rad elektroprivrednih preduzeća. Rješenje našeg problema je bazirano na već provjerenim metodama, trgovanjem prava na emisije, što je već sada svima poznat način za smanjivanje emisija ugljen dioksida ili CO2. Evropska unija ili zemlje članice su uvidjele da su sa mjerama ograničavanja emisija sa propisanim tehnologijama za odsumporavanje i denitrifikaciju napravile grešku i ista je ispravljena tako što je kasniji model za smanjivanje CO2, baziran na trgovinama emisija jer je ekonomski optimalan.

Svako od nas razumije šta je to ekonomski optimalno; ako imamo dva stana koja hoćemo da ugrijemo na 23°C pojedinačnim grijanjem koje košta 1 000 KM, ili zajedničkim koje košta 1500 KM, ali kad se podijeli na dva stana pojedinačno košta 750 KM. Ne treba biti mnogo školovan, niti posebno pametan da se uvidi da je zajedničko grijanje za oba stana ekonomski optimalno. Na tom principu je urađen i navedeni naučni rad. Ako bi TE Ugljevik, sa najvećom emisijom sumpor dioksida u BiH, uveo odsumporavanje na svom termobloku, čime bi se ukupna emisija sumpor dioksida u BiH smanjila za 60%, nema potrebe da ostali termoblokovi uvode odsumporavanje po visokoj cijeni investicije za smanjenje od nekih maksimalno 10%. Ideja rada je bila da ostali termoblokovi otkupljuju pravo na emisiju sumpor dioksida od TE Ugljevik, čime bi bila manja ulaganja a TE Ugljevik bi lakše podnio takvu investiciju. Za Energetsku zajednicu smanjenje na nivou države od cca. 60% bi bilo zadovoljavajuće.

Ne treba biti puno pametan i školovan da se uoči na prvi pogled da rješenje sa odsumporavanjem na bloku TE Ugljevik za najmanje “novca” daje najveće efekte u smanjenju ukupnih emisija sumpor dioksida u BiH.
Također, jasno se uočava da primjena odsumporavanja na svim blokovima u BiH podrazumijeva tolike troškove ulaganja da bi cijena električne energije tada otišla „u nebo“, što za naše građane nije bilo, niti je sada primjenjivo.
Također, prvo rješenje da kao zemlja ne radimo ništa za Energetsku zajednicu nije prihvatljivo.

Umjesto zaključka:

Nije sporno što navedeno rješenje nije primjenjeno, ali sporno je što se u JP EP BIH na stručnom nivou nije razgovaralo o ovom rješenju. Šta to govori o načinu upravljanja? Govori da ako nekom niste simpatični, dragi ili bliski, kao zaposlenik možete biti Nikola Tesla ili Albert Anštajn ali vaše rješenje i dostignuća neće se čak ni razmatrati jer postoji rizik da rješnje bude prihvaćeno i da budete uspješniji od onih koji nemaju takva rješenja a odlučuju. Pa se vraćamo na ono što je sa početka priče rekao auditor OHR-a, da u tri elektroprivredna preduzeća imamo loše upravljanje, poslovni nemar i favoriziranje pojedinih bez osnova.

Također, obaveza JP EP BiH za smanjivanje emisija je počela još 2018. god., ali oni koji su htjeli da pogoduju rukovodstvima su neistinito pričali da ta obaveza počinje 2023. god. Što je na kraju nebitno jer je i ta godina prošla, a termoblokovi JP EP BiH još nemaju odsumporavanje i ne ispunjavaju se obaveze potpisane prema Energetskoj zajednici. Nepoštivanje obaveza još niko ne zna koliko će nas kao preduzeće ili državu koštati i u kakav položaj će nas dovesti kao zaposlenike koji iz ove kompanije hranimo svoje porodice.

Neka neslužbena obrazloženja su bila kako trgovati sa Elektroprivredom drugog entiteta, ali to je glupost, jer ljude, pa i preduzeća spajaju interesi. A interes je da se u prilagođavanju obavezama prema EU prođe sa optimalnim ulaganjima. Trgovalo bi se onako kako se dijeli PDV, ili kako ćemo sada biti prinuđeni da za potrebe smanjenja CO2 trgujemo i sa entitetom, ali i sa zemljama u regiji, i sad je to odjednom normalno. Sad se niko ne pita, „kuku, kako ćemo“.

Radi bolje informisanosti potrebno je napomenuti da je Federalna zastupnica, gđa Sanela Klarić, postavila zastupničko pitanje zašto nikad predmetni naučni rad nije razmatran na stručnim tijelima JP EP BiH, a odgovor je bio kao kad djeca na pismenom promaše temu-mi radimo, mi gradimo, ali evo je 2024. god., blokovi su još stariji, neefikasniji i neekonomičniji, a neko i dalje želi ultra skupu opremu staviti na tako stare blokove. Pa kao da na mercedes stavimo fićin motor, tako nekako. Treba li reći da je takvim odgovorom JP EP BiH iskazala i nepoštovanje preme Federalnom parlamentu ne odgovarajući na direktno postavljeno pitanje, svom tijelu upravljanja, a svi se busaju u patriotizam. Ne poštovati svoja državna tijela i njihove zastupnike nije patriotizam, već samo lični interes.

I onda se neko pita zašto mladi odlaze?!